Dizajn i razvoj proizvoda – temelj (svake) industrije

produkt dizajn, temelj industrije

Neki dan sam se uključila u jednu dinamičnu raspravu na FB, što baš i nije moj stil, s obzirom da nemam iluziju da će se na društvenim mrežama dogoditi značajnije osvještavanje sudionika. No, povod je bio post, čiji je autor sa žaljenjem konstatirao da se ruši još jedna bivša, nekad izrazito uspješna tvornica s ovih prostora, oko čega se je, kao i obično, razvila žustra rasprava s puno za i još više protiv.

mirjana-maracic-mundus-florijan-bobic-factory-varazdin

Isto tako, javnost nije svjesna niti dizajnerskih dostignuća koje su mnoge od tih tvornica ostvarile u razdoblju od 50-ih do 90-ih godina prošlog stoljeća, osobito u dijelu produkt dizajna i prepoznatljivosti hrvatskih dizajnerskih proizvoda i grafičkog dizajna u tadašnjoj državi, ali i na svjetskom tržištu općenito.

Porivu da se uključim u spomenutu FB raspravu kao i odluci da (napokon) napišem blog na tu temu uvelike je pridonio i fenomenalni dokumentarni serijal o razvoju hrvatskog dizajna pod nazivom Moderna vremena, a kojeg je za HRT autorski osmislio tim s Dubravkom Merlićem na čelu. Serijal koji je ovaj tjedan završio (a prikazivao se srijedom u udarnom večernjem terminu, kroz 7 epizoda), bolje nego ijedan pisani tekst osvještava značaj dizajna i razvoja proizvoda u području hrvatskog produkt dizajna i dizajna općenito, prikazano kroz period od posljednjih 70 godina. Bogatstvo tog nasljeđa i spoznaje o njegovoj vrijednosti su upravo fascinantni.

Prostoria

Kao suvremeniku obaju razdoblja (prije i poslije Domovinskog rata), moje je viđenje i onda i sada je jednako: Temelj kvalitetne industrije i uspješnog proizvodnog biznisa je snažan i dinamičan odjel dizajna i razvoja proizvoda, neovisno o kojem proizvodu ili o kojoj industriji je riječ.

Problem diskontinuiteta produkt dizajna u Hrvatskoj danas temelji se na činjenici da je tijekom raspada Jugoslavije, zbog gubitka ogromnog tržišta i (nadasve) radi trauma iz Domovinskog rata, sve što je spadalo u bivšu državu odjednom proglašeno lošim, bezvrijednim, socijalističkim, zastarjelim, politički i društveno neprihvatljivim i nepoželjnim.

U takvim okolnostima, dogodila se nevjerojatna devastacija vrijednosti, koje smo – da smo kao nacija bili malo pametniji – mogli i morali pretvoriti u svoju stratešku prednost i tijekom tranzicije graditi gospodarsku budućnost Hrvatske na provjerenim temeljima.

Umjesto toga, uništili smo ono najvrjednije što smo imali i odlučili stvarati sve iznova. A to je, pokazalo se, bila i ostala – nemoguća misija. U želji da se brzo izgradi vlastiti identitet države u svim segmentima društva, zatrli smo korijene i odrekli se stečenog nasljeđa.

Dizajn pokreće stvari. Ako ne pokreće, to nije dizajn!

Boris ljubičić

No, u trasiranju novih puteva pojavljivali su se problemi za koje je rješenja ionako trebalo pronalaziti u iskustvu i znanju nekadašnjih dizajnera i inženjera, u bivšim tvornicama i u cijelom tom neželjenom nasljeđu. Samo što je sada taj proces skupljanja znanja bio sporiji, kompleksniji, skuplji i neizvjesniji.

Zašto?

Zato što tvornice više niti izbliza nisu bile one nekadašnje tvornice, osim možda po nazivu i lokaciji/prostoru. Po svemu ostalom, to su bile samo korice knjige kojoj su listovi potrgani. Zato što u tim tvornicama više nije bilo dizajnera, niti ljudi koji su dizajnersku ideju znali pretočiti u stvarnost, niti onih koji bi s njima stvarali neko novo tržište. Zato što su ljudi od dizajna i razvoja proizvoda u nekom trenutku tvornicama postali preskupi i nepotrebni.

Taj trenutak obično je značio da je tvrtka iz društvenog vlasništva prešla u ruke nekog zaslužnog pojedinca koji se nikad prije nije bavio njezinom primarnom djelatnošću, što ga nije sprečavalo da donosi odluke koje će se u najvećoj mjeri pokazati pogubnima za budućnost tvornice koju je dobio u vlasništvo. (osim u rijetkim svijetlim primjerima)

Taj i još mnogo sličnih scenarija uništili su mogućnost da se hrvatski produkt dizajn brzo i bezbolno oporavi nakon Domovinskog rata i tranzicije.

Zato sada, na kraju prve četvrtine 21.stoljeća, u doba 4.industrijske revolucije (ili digitalne revolucije) imamo situaciju u kojoj bi opet trebalo preskočiti jednu razvojnu fazu – iz devastirane socijalističke industrije 20.st. trebalo bi uskočiti u vlak digitalnih tehnologija, umjetne inteligencije i posve novih oblika tržišta. (slično kao što smo iz zamalo feudalizma iza 2.svjetskog rata preskočili u socijalizam…).

Naravno da je teško – ako ne i nemoguće – stvarati jako društvo i stabilno gospodarstvo na takvom jazu, osobito u svjetlu globalizacije i sirovog kapitalizma koji je ovladao našim područjima.

Srećom, postoje novi ljudi, novi dizajneri i novi timovi stručnjaka koji svojim talentom, vizijama i kopanjem po nasljeđu uspijevaju ostvariti nove, autentične dizajnerske vizije i novu vrijednost u obliku proizvoda prepoznatih na globalnom tržištu s umjetničkog, funkcionalnog a onda i s tehnološkog aspekta.

Grupa-hrvatski produkt dizajn na tjednu dizajna u new yorku

Takvi ljudi i njihove vizije za sobom povlače i niz novih potreba – poluproizvoda, sirovina, alata i tehnologija, materijala i trendova, te pokreću nove (katkad i stare) tvornice u kojima se takve vizije uobličuju, potom proizvode i prodaju kupcima diljem svijeta.

Sve to govori da je temelj razvoja svake industrije proizvod koji govori globalnim jezikom dizajna i funkcije, usmjeren na nišu koja ga prepoznaje, vrednuje i traži.

Temelj razvoja svake industrije je proizvod koji govori globalnim jezikom dizajna i funkcije, usmjeren na nišu koja to prepoznaje, vrednuje i traži

Modni dizajn i odjevna industrija

I sad, postavlja se pitanje: Gdje su u svemu tome hrvatski modni dizajn i odjevna industrija?

Nažalost, dijeli sudbinu svih drugih industrija iz 20.stoljeća, samo na daleko dramatičniji način.

Svi su svjesni duboke devastacije tekstilne i odjevne industrije, koja je još 1991.godine bila druga po redu najveća izvozna grana industrije poslije brodogradnje, a po zaposlenosti i prihodima visoko na gospodarskoj ljestvici.

Pa kako je onda došlo do toga da je danas odjevna industrija najsiromašnija i najugroženija djelatnost koju smo kao zemlja odavno napustili i pretvorili u jadnu i problematičnu industriju na izdisaju?

Razloga je mnogo – od smanjenog tržišta, promjene globalnih kretanja do gore opisanih scenarija devastacije, da spomenem samo neke.

No, zajednički nazivnik koji zorno opisuje put do propasti modne industrije je nedostatak vizije, vlastitog dizajna i razvoja proizvoda, nekonkurentnost i gotovo nestanak našeg dizajna s tržišta proizvoda više ili visoke dodane vrijednosti.

A bez dizajnerskog (holističkog) promišljanja i razvoja koji vodi autentičnom dizajnerskom modnom proizvodu nema niti moćne modne industrije, niti zdravog biznisa.

XD

Bez svega toga, odjevna industrija je bila osuđena na tržište proizvodnih kapaciteta, na kojem se natječe s drugim još jeftinijim proizvođačima za komad kolača, tj. za inozemne lohn-poslove kojima se naplaćuje samo čisti fizički rad proizvodnih radnika (čista minuta pogonskog rada) i nikakva druga nadgradnja. Takvi će lohn-poslovi odjevnu industriju desetljećima držati na „škrgama“, odnosno na „umjetnom disanju“, što jamči najbolniju moguću smrt, kakvoj već dugo svjedočimo.

Bez dizajnerskog (holističkog) promišljanja i razvoja koji vodi autentičnom dizajnerskom modnom proizvodu nema niti moćne modne industrije

Daleko od toga da u Hrvatskoj nemamo etabliranih dizajnerskih imena na modnoj sceni! To su sjajni, uporni dizajneri, brendovi i manje tvrtke koji su svoju modnu viziju ipak uspjeli pretočiti u stvarnost!

Ali, na razini modne industrije, situacija je teška.

Kao i u drugim industrijama koje, polako ali sigurno, hvataju korak te postavljaju novu, zdraviju dizajnersku scenu, (bazirano uglavnom  na upornosti i izdržljivosti generacije studenata dizajna s Arhitektonskog fakulteta koji su kroz nekoliko tvrtki postali okosnica hrvatskog produkt dizajna), tako i modni biznis i industriju ponovno pokreću slabi, ali sve češći vjetrovi novih smjerova, svježih vizija i ideja, sadržanih u mladim i obrazovanim dizajnerima, inženjerima i novoj biznis eliti. Oni su ti koji će graditi neke posve nove puteve prema novom tržištu i izvlačiti staru jadnu odjevnu industriju na put modernog, autentičnog i uspješnog modnog biznisa i industrije s visokom dodanom vrijednošću.

Varteks

Na tako zdravim osnovama, novi modni biznis će za sobom pokretati domaće tvornice odjeće, i to na način da može (i mora!) računati da proizvodni rad više nije i nikad više neće biti jeftin, osobito u kontekstu sveprisutne filozofije održivosti. Ovo je ključna premisa bez koje nema budućnosti!

To znači da se u cijenu novih modnih proizvoda mora uračunati pripadajuća, realna ali i stimulativna cijena proizvodnog rada, od kojeg će se industrija i svi njezini ljudi moći razvijati i rasti za opću dobrobit odjevne industrije, gospodarstva i društva.

Nastavno na FB raspravu s kojom sam počela ovaj blog, ona je završila na način da su i pojedinci iz kategorije protiv došli do sličnih zaključaka, samo što su njihovi putevi bili puni (razumljivog) gnjeva ali i potpunog nerazumijevanja nužnosti dizajna i razvojnih procesa.

Meni osobno to govori da bi se i u javnosti mogao postići konsenzus kad bi se poruka „Ima života poslije smrti” modne industrije komunicirala jasno i glasno, sa svježim argumentima i u duhu digitalne i zelene tranzicije.

Za početak, napredak bi bio već kad bi se u javnosti o budućnosti modnog dizajna, tekstilnoj, odjevnoj i kožnoj industriji uopće komuniciralo…

Trebalo bi jasno i glasno komunicirati poruku: “Ima života poslije smrti” modne industrije…

Svjesna sam da će većini onih koji će pročitati blog sve ovo zvuči utopijski. No, duboko u sebi se nadam da će barem nekima od vas zvučati vizionarski – dovoljno da odlučite ući u modni biznis, graditi ga i ostati u njemu.

Mi, generacije koje smo pretrpjele teške udarce vremena devastacije i poniranja modne i odjevne industrije i biznisa, mi bi vam trebali biti uporište, most do nasljeđa i bezrezervna podrška.

CAD studio (CAD Fashion Studio) i njegove prethodnice su neki od pionira jedne duge i mukotrpne borbe za trasiranje novog smjera u modnoj industriji, u kojem su dizajn, razvoj proizvoda i digitalne tehnologije najveći jamac da će se modnim dizajnerima, modnom biznisu i cijeloj industriji otvoriti nove, izazovne i uzbudljive perspektive. Napokon.

Hey there!

Hello to all creative people out there! My name is Mirjana. With more than 25 years in the fashion world, and a number of ups and downs in my own fashion business, I’m keen on sharing all these knowledge and experiences with you now. The main intention is to inform you about the fashion industry as a whole and to help you through the challenges when setting up your own fashion business. Stay tuned!

Learn more…

Hey there!

Hello to all creative people out there! My name is Mirjana. With more than 25 years in the fashion world, and a number of ups and downs in my own fashion business, I’m keen on sharing all these knowledge and experiences with you now. The main intention is to inform you about the fashion industry as a whole and to help you through the challenges when setting up your own fashion business. Stay tuned!

Learn more...