Ljudi, procesi i tehnologije – 3 elementa koji grade sustav
U poslu kojim se bavim (https://cadfashionstudio.com), svakodnevno komuniciram s ljudima u proizvodnjama odjeće u Hrvatskoj i šire.
Bilo da svoje CAD usluge odrađujemo za nekog od europskih klijenata ili za domaće naručitelje, informacije koje stižu do nas su uvijek iste: sve je manje tvrtki-proizvođača odjeće koje su opstale, u njima radi sve manje ljudi, sve teže je postići očekivanu kvalitetu proizvoda i sve je neizvjesnije kada će neki ugovoreni posao biti isporučen.
Kao da se stalno vrtimo u začaranom krugu, koji se k tome spiralno sužava i vuče na dno.
Čini se da nam unutar profesije nedostaje razumijevanje da svaki kvalitetan sustav čine tri glavna elementa: ljudi, procesi i tehnologije. Tim redom, ali s tim da sva tri elementa moraju biti međusobno prožeti i uravnoteženi.
Dok taj uvjet nije zadovoljen, problemi domaće odjevne industrije kao i cijelog biznisa će se samo gomilati.
S druge strane, uslijed tektonskih promjena u globalnoj odjevnoj industriji, prilike za rast i razvoj modne i odjevne industrije u Hrvatskoj nikad nisu bile bolje. Da izdvojim neke:
- Cijela modna profesija se pokušava vratiti na „tvorničke postavke“ modnog biznisa – onakve kakve su vrijedile do početka 21.st, kada je pakleni „fast fashion“ plan skovan i, nažalost, uspješno proveden u djelo
- Aktualne političke i ratne situacije – koliko god tragične bile, čak i one idu na ruku vraćanju odjevne industrije s Dalekog istoka u Europu, iako se to na razini hrvatske odjevne industrije još uvijek ne osjeća
- Novodobne kovanice poput „zelena ekonomija“ i „održivi razvoj“ se u najvećoj mogućoj mjeri odnose na tekstilnu i odjevnu industriju i modni biznis, budući da ja poznato da odjeća danas čini minimalno 10% ukupnog svjetskog otpada, a sama modna industrija doprinosi ugljičnom otisku na planeti sa skoro 12% udjela
- Nove, izrazito napredne digitalne tehnologije – perjanice 4. industrijske revolucije – i ovaj puta su u najvećoj mjeri zastupljene u odjevnoj industriji i u modnom biznisu, čineći ih integriranima i virtualnima sve do, praktički, dnevnog boravka današnjih potrošača
- Generacije X, Y, Z i sve sljedeće koje su rođene u digitalno doba, ne doživljavaju digitalne tehnologije kao neki „big deal“. Njima su one prirođene i gledaju ih kao nastavak virtualnih igrica na koje su navikli, tako da ovaj prijelaz za njih ne predstavlja neki veliki problem…
- itd…
Čovjek se zapita:
Dobro, pa zašto je onda odjevna profesija u Hrvatskoj na tako niskim granama?
Analizom tog pitanja otvaraju se neka druga, ona kojima pokušavamo doći do uzroka problema, npr:
- Je li u pitanju kupovna moć potrošača?
- Nije. Dovoljno je samo vidjeti kako se odjeća prodaje u trgovinama highstreet brendova kao i na prestižnim prodajnim platformama, pa osvijestiti da se na odjeću i dalje troši nemilice.
- Ili je možda tehnološka opremljenost tvorničkih pogona odjevne industrije tako loša?
- Manjim dijelom, da. Njihova opremljenost je direktna posljedica prethodno posloženih procesa dizajna i razvoja proizvoda, prodaje i marketinga zadane brend strategijom, pripreme za proizvodnju i sl.
- Je li možda problem u nedostatku kvalitetnog obrazovanja i novih kompetencija nužnih za duboke nove brazde koje globalna odjevna industrija upravo zaorava?
- Velikim dijelom da. Formalno obrazovanje i aktualni kurikulumi izrazito kasne za primijenjenom digitalnom tehnologijom. Zbog toga ne uspijevaju opremiti kadrove potrebnim znanjima i vještinama koja bi profesiju izdigla iz blata “jadne industrije”, kakvom je percipira javnost zadnjih dvadesetak godina
- Osim toga, strukovna obrazovanja rijetko nude znanja iz upravljanja brendom, brend strategije, marketinga i prodajnih vještina, što modnu profesiju danas čini krnjom i, pokazalo se, skoro neodrživom.
- Ili je problem u nedostatku financijskih sredstava potrebnih da se modne tvrtke i odjevna industrija u cjelini izgrade, opreme tehnologijom i kadrovima za izazove 21 st.?
- Manjim dijelom, možda. S obiljem programa u EU fondovima, novac je praktički neograničeno dostupan. Ali, samo ako je biznis zdrav, ako nema tereta, ako je poslovni plan tvrtke dobro osmišljen i ulaganje jasno obrazloženo i opravdano. No, za to je opet potrebno znanje o integraciji novih procesa i prije svega, znanje o biznisu i novim poslovnim modelima, a kojeg unutar odjevne profesije uglavnom – nemamo..
- Možda je problem u nedovoljnom razumijevanju nastupajućih promjena, naše nespremnosti da se mijenjamo, da nadopunjujemo naša znanja, da se organiziramo u efikasnije sustave rada i prilagođavamo okolnostima?
- Najvećim dijelom, DA! Slijepo se držati pravila koja su vrijedila prije 50 ili 20 godina znači da nemamo priliku gledati u budućnost, ili nam se ona čini zastrašujućom,. Što dulje se opiremo promjenama, to su one teže i skuplje. Za odjevne biznise nedostatak volje za promjenama pokazao se pogubnim.
Zato bih taj zadnji problem izdvojila i stavila na pijedestal glavnine problema domaće odjevne profesije: novi poslovni modeli i organizacijski procesi, odnosno njihov nedostatak.
Zato povezivanje pojmova “nove tehnologije” i “stari procesi rada” zvuči kao oksimoron, ili možda više kao paradoks?
Prema načelima organizacije rada, kao i prema višegodišnjem konzultantskom iskustvu, razumijevanje novih procesa (radnih procedura) koji se mijenjaju sa svakom razinom uvedene nove tehnologije i organiziranje tih procesa unutar biznisa gorući su problem većeg dijela domaće odjevne profesije.
Organizacijski problemi su do te mjere narasli, da ih je gotovo nemoguće riješiti na razini svakog biznisa ponaosob. Postali su dio folklora odjevne industrije, svojevrsni međusvijet, prešutno prihvaćeni modeli i protokoli poslovanja koji su posljedica nedjelovanja u organiziranju novih načina rada.
Problem kojeg bi trebalo izdvojiti i staviti na pijedestal problema domaće odjevne profesije su organizacijski procesi, odnosno njihov nedostatak
Između odjevnih tvrtki koje još postoje, vidljivo je da one koje su svoje procese unaprijedile novim tehnologijama i posložile im nove putanje, te tvrtke spremnije čekaju sutra i brže će se prilagoditi nekim novim okolnostima.
Digitalne Tehnologije u Odjevnoj 4.0 Industriji
K tome, o organizaciji procesa u odjevnoj industriji se ne uči, niti postoji literatura iz koje bi se mogle izvući barem 2-3 aktualne lekcije o tome kako reorganizirati posao u odjevnom biznisu/industriji nakon što smo uveli i integrirali digitalne tehnologije.
Razmislimo malo o ovim i sličnim relacijama:
- Ako smo investirali u 2D ili 3D sustave za dizajn odjeće, ostaje li posao dizajnera isti kakav je bio? NE! Niti slučajno!
- Ako smo razvoj proizvoda pojačali 2D sustavom za konstrukciju krojeva, razvoj proizvoda i pripremu proizvodnje, hoće li poslovi sadašnjeg konstruktora odjeće ili krojača u krojačnici ostati isti? NE! Neće!
- Ako idemo korak dalje, ka integraciji dizajna, konstrukcije, izrade prototipova i prezentacije odjeće kroz avatare i kompleksne 3D sustave, hoće li nam i dalje trebati isti ljudi, ista znanja, isti razrez radnih mjesta u tvrtki? NE! Neće!
To su relacije koje u potpunosti mijenjaju dosadašnje načine razmišljanja, a s tim i postojeće koncepte poslovanja.
A ako, unatoč svemu, nastavljamo raditi po starim procesima (procedurama rada), koji je uopće smisao takvog ogromnog ulaganja? Gdje je njegova ekonomska isplativost? Gdje je efikasnost i mjerljivost upotrebne vrijednosti novih tehnologija?
Sve dok si ozbiljno ne postavimo takva pitanja, neće biti pomaka.
Dok ne osvijestimo da svako ulaganje mora uroditi nekom uštedom, dok ne naučimo da se nabavljena tehnologija mora koristiti na najefikasniji mogući način, dok ne iskoračimo iz zone ugode u zonu stalnih promjena, učenja i rasta, neće biti ni opstanka a niti budućnosti odjevne profesije u Hrvatskoj.
Ako se takva integracija ne dogodi, svako novo ulaganje vrlo brzo postaje teret. Neiskorištena vrijednost. Nebrušeni dijamant.
A mi ćemo nastaviti raditi na stari, dobri, uhodani način… Ili, možda i ne toliko dobar, ali je unutar naše zone komfora. Ma koliko stresno i neefikasno to bilo.
I svaki puta kada ćemo prelaziti pokraj skupo plaćene opreme osjetit ćemo mali žalac krivnje što stoji tamo u kutu i skuplja prašinu. I osjetit ćemo se nemoćno…
Nemoćni da se izborimo za poslodavce koji razumiju i angažirano, do zadnjeg procesa, vode promjene koje su pokrenuli
Nemoćni da pronađemo zaposlenike koji posjeduju znanja i vještine potrebne za rad na novoj tehnologiji, sada i odmah
Neskloni da prihvatimo činjenicu da su Uprave tvrtki najčešće glavni kočničari organizacijskih promjena koje su neophodne i nužne…
Nemoćni da se u državnim institucijama izborimo za smisleno i sustavno rješavanje pitanja naše profesije, s jasnim akcijskim planom njenog preslagivanja za digitalnu, tzv. 4. industrijsku revoluciju
Mnoge druge zemlje su taj strateški prijelaz napravile na samom početku Covid-19 pandemije.
Digital Fashion: The Next Frontier in Fashion | Apk Know
Mi nismo. I eto, gdje smo.
A onda, kao posljedica, vrlo brzo počne rasti nezadovoljstvo…
- poslodavci se žale na zaposlenike koji „imaju diplomu a ništa ne znaju“, ne shvaćajući da okvir, ustroj i pravila poslovanja stvaraju oni sami,
- zaposlenici se žale na šefove i poslodavce koji ne shvaćaju da oni trebaju vrijeme i sustavnu podršku kako bi usvojili nova znanja i nove tehnologije,
- uprave tvrtki se žale da su „investirale u prazno, bez očekivanog povrata na ulaganje“, nemajući pritom zacrtane planove i faze po kojima se organizacijski ustroj treba mijenjati, do momenta povrata na ulaganje
- …
U svemu tome, buja otpor, ljudi se lome pod teretom očekivanja i/ili odlaze iz odjevne profesije, tvrtke grcaju pod pritiskom isplativosti poslovanja, a novih generacija u školama NEMA!
Pa dobro, pitate se sada, pretpostavljam…
Ima li onda uopće rješenja za taj gordijski čvor zvan hrvatska odjevna industrija?
Odgovor je: DA, ima! Danas ih se nudi više nego ikad prije.
Samo…
Samo što ta rješenja neće doći iz Hermioninog čarobnog štapića niti će biti bezbolna. To treba shvatiti i prihvatiti. Poslije toga, sve ide puno, puno lakše.
O tome što se može učiniti malim organizacijskim pomacima, a da ne zahtijeva velika dodatna ulaganja, pišem u sljedećem blogu – već za nekoliko dana…
U međuvremenu, komentirajte i predlažite svoja viđenja na našim društvenim mrežama…
