… o predavanju
Prošlog mjeseca sam u Varaždinu održala izlaganje na temu opstanka odjevne industrije, s naglaskom na ulogu žena.
Bilo je to pozivno predavanje, čija svrha je senzibilizirati javnost za goruće probleme u odjevnoj industriji, njezino propadanje kao i za posljedice koje ostavlja po cijelo društvo, a osobito po žene, budući da je termin predavanja bio neposredno prije Dana žena.
Dvorana varaždinske palače Herzer bila je puna i tražilo se mjesto više, što ukazuje da je interes javnosti za ovu temu u snažnom porastu.
Davno sam si obećala da ću iskoristiti svaku priliku koja može staviti odjevnu profesiju pod snop svjetla, ukazati na njenu problematiku, ali i projicirati njene iznimne mogućnosti danas, u 21.st.
Mislim da je nužno napokon otvoriti taj mračni tunel nepoznavanja i posve pogrešnih percepcija jedne od najstarijih profesija na svijetu, a svakako najstarije industrije na našim prostorima.
Naime, odjevna industrija u Hrvatskoj postoji nešto oko 125 godina!
Za spomenuto predavanje sam pripremila Prezi prezentaciju pod nazivom: „Žene u odjevnoj industriji“, s podnaslovom koji poziva na promišljanje i raspravu: „Quo vadis, professio?“
Pitanje za promišljanje i rapravu: Quo vadis, professio???
Vrijeme za preispitivanje, analiziranje i preslagivanje odjevne profesije je JUČER. Vrijeme za razgovore, skeniranje prilika, brainstorming i akciju je SADA.
Jedino čega više nemamo je vrijeme. Stoga poziv na akciju neka bude najvažnija poruka ovog bloga!
MR
U nastavku donosim segmente spomenute prezentacije i izlaganja, s ciljem da se pokrene tema, otvori rasprava te da se napokon krene razgovarati o smjeru razvoja odjevne industrije.
Sve, kako ovaj kreativan, kompleksan i slojevit posao, u kojem se prepliće jako mnogo zanimanja i disciplina, ne bismo odrađivali stalno pognute glave i u sve nemogućijim okolnostima.
Zašto mislim da je to važno?
Kroz dugogodišnji rad u profesiji, svoje poduzetničke uspone i padove, kroz konzultacije i edukacije raznih tvrtki iz naše profesije, upoznala sam gotovo sve varijante odjevnog biznisa.
Tvrtke od malog dizajnerskog brenda do najvećih proizvodnih pogona odjeće.
Od profesionalaca koji iznimno poznaju i poštuju načela ove struke, težeći strukturi i redu…. pa do „padobranaca“ koji ne znaju ništa o odjevnom biznisu i ne poštuju pravila igre, stvarajući time kaos u razvojnim i proizvodnim procesima.
Veliki L.N.Tolstoj u uvodnom dijelu svoje Ane Karenjine kaže: „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“.
„Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način“.
L.N.Tolstoj, Ana Karenjina
Da parafraziram tu misao, za odjevnu profesiju bi vrijedilo: Sve neuspješne tvrtke su neuspješne na isti način, a one uspješne – svaka na svoj.
Drugim riječima, ne postoji dobar, uhodan sustav, institucijsko razumijevanje procesa i podrška koji bi sigurno vodili ka uspjehu u hrvatskom odjevnom biznisu.
Uspjeh je najčešće rezultat iznimnog napora, velikog znanja i nešto malo sreće, a katkad je rezultat dobrih veza i poznanstava. Vrlo često je nepredvidiv i relativan, u osnovi, iznimno nesiguran.
Neuspjeh… e tu je tek vidljiv nedostatak sustavne brige i podrške za industriju koja ima svoje neriješene probleme još od prvih godina postojanja, a koji su kulminirali početkom 90-tih. Posljedice tih problema i nedostatka vizije vidljive su doslovno svaki dan, jer odjevna industrija, sada i u smislu proizvodnje, nestaje galopirajućim tempom.
Parafraza za odjevnu industriju: Sve neuspješne tvrtke su neuspješne na isti način, a one uspješne – svaka na svoj.
Parafraza na misao iz knjige “ana karenjina”, l.n.tolstoj
A upravo sad je vrijeme kada se otvara svijest da su lokalni proizvođači važniji, bolji, bliži i sigurniji od onih na Dalekom istoku. Da je kupovina lokalno održivija. Da je kvaliteta proizvoda primjerenija potrebama ljudi iz ovog podneblja.
Samo, sada više nema ljudi, ni interesa, ni volje, ni znanja za rad u odjevnoj industriji i profesiji općenito… i to je bila sama srž mog izlaganja.
Dakle, krenimo… o čemu smo govorili na predavanju?
… o jučer
Znate li da je 1975.godine u hrvatskoj odjevnoj industriji radilo gotovo 300.000 ljudi? A od toga, gotovo 250.000 žena?
Tad je profesija bila na vrhuncu, većina tvrtki je poslovala uspješno, snažno se razvijala i svoje je proizvode izvozila na sva svjetska tržišta, sa priznatom estetikom i vrhunskom kvalitetom odjeće.
Tvornice, koje su pokrivale po nekoliko hektara površine u centrima gradova Hrvatske i bivše Jugoslavije, bile su uglavnom vertikalno organizirane.
To znači da su pokrivale cjelokupni proces od sirovine do gotovog proizvoda, od ideje do realizacije, od predstavljanja i zaključivanja narudžbi na sajmovima do vlastite organizirane maloprodajne mreže, s trgovinama na najprestižnijim lokacijama po gradovima. Tvornice su bile samostalne i neovisne, te su akumulirale moćan know-how profesije.
Žene su činile više i od 75% svih zaposlenih, što ih danas čini izrazito ranjivom skupinom, budući da se tvrtke zatvaraju.
Tvrtke su se razvijale, snažno inovirale i pratile sve svjetske tehnološke trendove odjevne industrije.
Neke od njih čak su imale i odjele za tehnološki razvoj, sa izrazitim profesionalcima-vizionarima na čelu. Da ne spominjem da je apsolutno svaka tvrtka imala vlastiti dizajnerski i konstrukcijski odjel (današnji odjel razvoja proizvoda), vlastitu pripremu za proizvodnju i vlastite proizvodne pogone, razrađeni i uhodani sustav podrške i umreženost kroz institucije.
Ove i još puno podataka o razvoju odjevne industrije u 20.stoljeću može se pronaći on-line verziji hrvatke tehničke enciklopedije na poveznici https://tehnika.lzmk.hr/
Čovjek se pita, kako je moguće da danas nemamo ništa, ili vrlo, vrlo malo od svega toga?
… o danas
Danas u odjevnoj industriji radi manje od 7 tisuća ljudi, industrija je slomljena, devastirana, opljačkana i izmoždena do krajnjih granica.
Velike su tvrtke iz prethodnog razdoblja sve redom propale, a ako nisu još, uskoro će. Uglavnom su privatizirane u mutnim procesima, s ciljem da se novi vlasnici domognu vrijednih nekretnina i zemljišta koja su se moglo skupo unovčiti za gradnju trgovačkih centara ili za unosnu stambe nu izgradnju.
O tehnološkom razvoju tvrtki u većini slučajeva ne može se niti sanjati, a orijentacija na lohn poslove eliminirala je gotovo sav kadar koji je držao razvojni know-how profesije, a time i njezinu budućnost.
Ako je sve ono što prethodi proizvodnji samoj moralo otići iz industrije, ako tvrtka više nema znanja o razvoju onih proizvoda koje proizvodi, što onda uopće ima?
… o lohn poslovima
Za one koji ne znaju, lohn poslovi su po definiciji poslovi šivanja za (uglavnom) inozemne kupce visoke platežne moći, koji unajmljuju ruke naših radnika.
Lohn poslovima tvrtke iznajmljuju ruke svojih radnika, a upravo to i samo to zapravo dobivaju plaćeno!
Uglavnom, plaćeni su premalo za kompleksne i zahtjevne proizvode koji se proizvode, premalo za bilo kakvu nadogradnju (vlasnike, direktore i drugo neproizvodno osoblje), premalo za režijske i materijalne troškove koji prate jednu ozbiljnu tvornicu odjeće.
Puno premalo za vraćanje akumuliranih dugova iz prethodnih razdoblja, za troškove nekadašnjih, odlično projektiranih proizvodnih hala dimenzioniranih za nekoliko stotina ljudi (a u kojima sad radi možda 20-30 ljudi, katkad i manje).
Lohn poslovi su veliki problem odjevne industrije, koji generira njenu besperspektivnost i siromaštvo njezinih zaposlenika. O tome treba govoriti!
… O PROPADANJU INDUSTRIJE
Dan po dan, tvrtka po tvrtka odustaju od stalne borbe i nemogućnosti da se izvuku na neki “clean start“.
Raspad nekad tako moćne industrije je s raspadom bivše države postao neminovan, tu se ne treba zavaravati. No, razmjeri devastacije ove profesije su upravo nevjerojatni, i nisu se smjeli dozvoliti.
Sustav (pod time mislim na institucije koje se organizirano bave pitanjem odjevne industrije) očito ne postoji, a država (koja igra ulogu zle maćehe), nikako da se okrene oko sebe i sagleda dubinu problematike koja prati ovu industriju.
Zadnji čavao u lijesu dogodio se 2014., kad je odjevna industrija proglašena neperspektivnom i time praktički izbačena iz industrijske strategije 2014-2020.
Jednim jedinim dekretom status odjevne industrije doveden je do ruba preživljavanja, jer su i financijske ustanove za nju (uglavnom) izgubile interes.
Ili možda netko još uvijek vjeruje da u cijeloj odjevnoj industriji rade sve redom neobrazovani, nesposobni i nezainteresirani ljudi?
Utješno je da pomor velikih prati rast malih modnih brendova i odjevnih tvrtki. One su usvojile nova stručna znanja i tehnologije, nova pravila konkurentnosti i nove kanale prodaje, pa se polako etabliraju na tržištu, unutar i van naše zemlje.
Mali korak za profesiju, ali veliki za svaku pojedinu tvrtku ili brend koje se uspiju organizirati s 3-4 zaposlena i pomalo rasti. To svakako budi nadu da je budućnost modnog biznisa može biti svjetlija.
Utješno je da nestanak velikih prati rast malih odjevnih tvrtki i brendova….
Mali korak za profesiju, ali veliki za svaku tvrtku koja pronađe svoj put…
Utješno je i to što su se u nemogućnosti razvoja modne industrije tvrtke okrenule radnoj, zaštitnoj i vojnoj odjeći i opremi, tako da većina preživjelih proizvodnih tvrtki uspijeva pokrivati troškove, pa čak i rasti, na poslovima koji se danas najviše plaćaju.
Na (ne)sreću, ratova i izazova raznih vrsta ne nedostaje, pa se proizvođači na razne načine domognu svog dijela kolača u vojnim narudžbama, što zasad osigurava kakav-takav opstanak.
… O rejtingu profesije
Međutim, veliki je problem (ili izazov?) što industrija danas ima jako loš rejting u javnosti.
To izravno utječe na negativnu selekciju djece pri upisu u srednje škole, a kasnije i na upis u visokoobrazovne ustanove unutar profesije.
Čak i osobe koje su završile srednju tekstilnu školu ili Tekstilno-Tehnološki fakultet bježe iz odjevne profesije i prelaze u razna druga zanimanja. Time se gube generacije obrazovanih ljudi, a struka ostaje bez znanja i bez iskusnih stručnjaka.
Što možemo učiniti da se stvari preokrenu?
… o sutra
Sutra je posvećeno vizionarima, ljudima koji razmišljaju strateški, grade snažne odjevne brendove sposobne nositi se s izazovima 21.stoljeća.
Budućnost profesije pripada profesionalcima koji shvaćaju moć novih tehnologija i spremni su prigrliti digitalnu revoluciju koja se upravo događa. (ili tzv.4.industrijsku revoluciju, kako joj već tepaju povjesničari).
Onima koji shvaćaju da ulaskom svježeg promišljanja, znanja i tehnologija nešto staro mora odumrijeti.
Odumiru stari procesi, uhodane metode i poznate sheme, dok se paralelno s novom tehnologijom uvode novi procesi, nova znanja i novi pogledi na industriju u cjelini.
Više o tome pisala sam na blogu Digitalne Tehnologije u Odjevnoj 4.0 Industriji.
Kako bi rekao Heraklit: „Stalna na tom svijetu samo mijena jest“.
Sutra je za odjevnu industriju veliki izazov, ali i nevjerojatna prilika da iz pepela jadne, porušene tekstilne industrije nikne Feniks: napredan, zanimljiv i propulzivan odjevni i modni biznis!
To može postati profesija u koju žele ući najbolji mladi ljudi, u koju se unose digitalna, virtualna, AI, dizajnerska, razvojna, tehnološka i organizacijska znanja, marketinški i prodajni kanali umreženi s profesijom na najnevjerojatnije načine.
Virtualni svijet, u kojem je većina današnje i buduće školske djece ionako rođena, u odjevnoj profesiji je zapravo nastavak gaming faze iz njihovog djetinjstva i mladosti.
Oni već odavna „operiraju“ kupujući preko raznih internetskih prodajnih platformi ili tražeći NFT-ove za svoje osobne potrebe, svoj virtualni prostor i/ili za gaming svijet.
Sutra je posvećeno posve novoj dimenziji modnog dizajna, baziranog na 3D CAD sustavima, uz 2D/3D izradu krojeva, virtualnu izradu prototipova odjeće, prezentaciju virtualno dizajnirane odjeće kupcima na drugom kraju svijeta koristeći tehnologiju… i drugim dostignućima koja je ovdje teško ukratko i opisati.
Zaključak: budućnost odjevne industrije je digitalna – to uključuje sve njene stvaralačke, razvojne, prodajne i predproizvodne procese, a već sutra (uz AI, IOT, robotiku i sl.) zasigurno i samu proizvodnju odjeće.
… o problemima
Problemi s kojima je odjevna industrija suočena od svojih prapočetaka odavno su poznati. Međutim, pitanje je koliko ih javnost i institucije percipiraju i razumiju.
Najčešće se govori o financijskim problemima industrije, rijetko o uzrocima koji su do njih doveli, gotovo nikad o rješenjima, a apsolutno nikad o novim mogućnostima koje joj otvara digitalno doba – upravo sada i upravo ovdje.
Razgovor o problemima neće riješiti probleme, ali će otkriti njihove korijene. A oni leže u činjenici da je ovo sekundarna, prerađivačka i radno intenzivna industrija bazirana na velikom broju ljudi, strojeva i opreme, odnosno, na izrazito velikim troškovima.
Čak i sa skromnim poznavanjem načela ekonomije jasno je da sve to vodi ka zavisnosti uloženih resursa o količini proizvedenih i prodanih odjevnih predmeta, dakle ka produktivnosti.
Do sada se je produktivnost uglavnom lomila preko leđa zaposlenika u proizvodnim ciklusima, pri čemu su ljudi za šivaćim strojevima postali gotovo automati, ali svejedno teško uspijevaju dići produktivnost na razinu koja bi naplatila prvenstveno njihov rad, a onda i ostale troškove koji se vežu za proizvodni ciklus.
Tako se gomilaju gubici koje realno nije moguće izbjeći, osim da se cijena proizvoda koji se šiju drastično digne, kako bi se kroz prodaju vlastitih proizvoda namirili svi troškovi njegovog nastajanja.
Ili da se proizvodni proces maksimalno automatizira/digitalizira/robotizira kako bi bio profitabilniji. Ili kombinacijom tih pristupa.
Treći, manje popularan pristup je da se zaštiti rad domaćih proizvođača kroz sustavne mjere (znači, opet sustav, tj. institucije) kojima se nadoknađuje razlika između jeftinih uvoznih proizvoda i realne vrijednosti rada u odjevnoj industriji.
Treći, manje popularan pristup je da se zaštiti rad domaćih proizvođača kroz sustavne mjere (znači, opet sustav, tj. institucije) kojima se nadoknađuje razlika između jeftinih uvoznih proizvoda i realne vrijednosti rada u odjevnoj industriji.
Ili bilo koju drugu primjerenu metodu koju bi stručnjaci ekonomskih profesija primijenili u ovoj industriji, a da može pomoći oformiti zdravi poslovni tijek na tržišnim osnovama.
Bacam rukavicu svim drugim profesijama koje su interdisciplinarno povezane s odjevnom industrijom da skupa s nama sjednu za stol i da „promozgamo“ probleme ove industrije iz ptičje perspektive. Ili, još bolje, iz perspektive satelita u orbiti. Jer tek taj pogled će otvoriti pravu dubinu problema.
I da napokon posložimo sustav odjevne industrije za digitalno doba u koje smo već dobrano, a posve nespremno, zakoračili.
… o mogućnostima
O mogućnostima razvoja odjevne profesije oduvijek vrlo rado govorim.
Uvjerila sam se kako javnost zapravo uopće ne razumije i ne poznaje odjevnu industriju današnjice, i da ja naš posao prije svega, otvoriti pogled na sadržaj iza te sive, mračne zavjese koja se zove odjevna industrija.
Da, tu i tamo se čuje za kakvog uspješnog dizajnera ili za neki glamurozni fashion show. To je lijeva strana spektra, bijela.
Uglavnom se zna ili čuje za propale tvrtke, minimalne a neisplaćene plaće, vapaje koje sustav ne čuje ili za njih ne mari… To je desna strana spektra, crna.
Sve između toga za javnost je veliki, sivi zastor iza kojeg se događaju, većini nepoznati, procesi nastajanja odjeće.
Samo mi, akteri odjevne profesije, znamo koliki spektar boja se zapravo krije iza tog zastora, koliko prekrasnih, kreativnih, kompleksnih, zanimljivih procesa sadrži u sebi odjevna, a osobito, modna industrija.
Javnost ne zna koliko naprednih tehnologija postoji u odjevnom/modnom biznisu, niti koliko različitih vrsta znanja je potrebno da se jedan odjevni proizvod stvori iz vizije i realizira do kupca?
Mogućnosti su beskrajne, i nikad do sada nisu bile veće niti primamljivije. Samo, to moramo osvijestiti prvo mi, dionici lanca, a zatim to početi prenositi
u javnost.
… o obrazovanju
Istina je da novo doba, 4.digitalna revolucija, napredne tehnologije i posve novi organizacijski procesi odjevne industrije traže posve nova znanja.
A njih ima kako gdje: malo manje ili malo više, ovisno o obrazovnoj instituciji i uključenosti nastavnog osoblja u globalne procese modne industrije te njihovom razumijevanju.
Kako industrija zamire, tako je sve manje povezanosti između nje i obrazovanja, te se događa svojevrsni paradoks: poduzetnici stječu znanja kako znaju i umiju, a obrazovanje kaska za realnim vremenom i potrebama industrije.
To nije samo problem Hrvatske, nego globalno prepoznati „gap“. Zadnjih godina su u EU pokrenuti ozbiljni projekti i inicijative da se što je moguće brže osposobe kadrovi za digitalno doba i nove procese u odjevnoj industriji, te da se premosti postojeći jaz.
U tom pravcu trebamo promišljati i djelovati i mi u Hrvatskoj, zar ne?
… o prilici za nove generacije
U prethodnim poglavljima pričala sam o mogućnostima razvoja odjevne industrije i koliko su novi procesi bliski današnjoj “digitalnoj” djeci.
Prilike da iz ružnog pačeta izraste labud nikad nisu bile bolje i veće, a one su u rukama novih, digitalno vještih i obrazovanih budućih generacija.
Ljudi će se uvijek oblačiti, samo put do te odjeće više neće biti isti. Bit će zanimljiviji, kreativniji, ugodniji i uspješniji, tražit će više i davati više, a mogućnosti razvoja odjevne profesije u ovom trenutku su neslućene.
Prezentiramo li, sustavno, barem dio tih mogućnosti široj javnosti i novim generacijama, nije samo da će se pobuditi novi interes za odjevnu industriju.
Vjerujem da će se onda dogoditi i dugo očekivana, pozitivna selekcija budućih kadrova, tj upisi u škole one djece koja će baš to htjeti učiti, stjecati izvrsne kompetencije, zadovoljno raditi u ovoj profesiji i razvijati je.
Tada će industrija moći birati od najbolje i najperspektivnije djece u generacijama koje dolaze, a ne kao do sada, iz pool-a onih kojima je odjevna industrija bila rezervni ili posljednji izbor.
… o nužnim koracima
Za sve navedeno potreban je akcijski plan, konsenzus svih sudionika i podrška institucija. Sve to stvorit će konture novog sustava odjevne industrije, link na koji će se moći osloniti buduće tvrtke i njeni zaposlenici. Pravila koja će biti jasna, ali ne i kruta.
Za tržište koje će uvijek biti promjenjivo ili neizvjesno, ali ne i zastrašujuće ili nedostižno.
Za potrošača koji će biti zahtjevan, ali ne i nesvjestan vrijednosti koju dobiva za svoj novac.
Za sve nas unutar ili izvan ove nevjerojatne, kreativne, višeslojno zahtjevne profesije i industrije.
Samo krenimo razgovarati!
