UVOD
Zavrti li vam se u katkad u glavi kad na odjeći vidite etikete sa sastavima materijala kao što su viskoza, rayon, modalno vlakno, lyocell, tencel, acetatno vlakno, cupro vlakno, bakreno vlakno itd.? Vjerujem da vam je prilično nejasno što se krije iza tih naziva! Ali, niste jedini! Čak i mi profesionalci često moramo posegnuti za dodatnim pojašnjenjima, kako bi znali što kupujemo. Kako li je onda tek prosječnim potrošačima?
Baš zbog toga sam na početku sage o umjetnim vlaknima, odlučila najprije predstaviti takozvana umjetna vlakna iz prirodnih izvora, odnosno vlakna iz regenerirane celuloze i njihove najčešće komercijalne nazive:
- Viskozno vlakno (Viskoza Rayon)
- Bakreno vlakno (Cupro)
- Modalno vlakno (Modal)
- Acetatno vlakno (CTA ili CDA)
- Liocelno vlakno (Tencel Lyocell)
Opisat ću ih redom, ali budući da je za razumijevanje složenih kemijskih i tehnoloških procesa ovdje potrebno poprilično predznanje iz kemije i fizike, rječnikom ću se pokušati približiti prosječnom čitatelju odnosno korisniku.
Za one koji ipak žele dublje razumijevanje teme, ovaj blog nudi rubriku: ŽELIM ZNATI VIŠE ! obojenu ljubičastom bojom.
Viskozno vlakno (viskoza Rayon)
Viskoza je najvažnije umjetno vlakno iz prirodnih izvora koju još nazivaju Rayon, viskozno vlakno, umjetna svila, vlakno od regenerirane celuloze, vlakno botaničkog porijekla, semi-natural vlakno i slično. (vidi uvodni blog: Saga o tekstilnim vlaknima dio 1 – Uvod — Cad Fashion Studio)
Što zbog starosti (jer prvi pokušaji njenog nastanka datiraju iz 17.stoljeća), što zbog zastupljenosti (jedno od najtraženijih i najugodnijih umjetnih vlakana), a što zbog činjenice da svoju vrijednost vuče iz bioloških izvora, viskozno je vlakno istinski dobar primjer kako čovjek u suradnji sa znanošću može stvoriti nešto što je prije ovisilo isključivo o prirodi.
PRIČA IZ ŽIVOTA
Početkom godine započeli smo suradnju na projektu razvoja novog brenda odjeće, koji je trebalo realizirati praktički od nule. Tim od troje vrlo mladih ljudi, svi bez ikakve podloge ili znanja o tekstilu i odjeći, imao je samo svoju viziju brenda i dizajna odjeće, koju mi u CAD studiju tijekom razvoja proizvoda „spuštamo s oblaka“ i materijaliziramo, kako ja to volim reći. Od prvog, dijagnostičkog sastanka na dalje, jedino što su naši klijenti sigurno znali da žele, bila je - VISKOZA.
Njima je taj pojam označavao finoću i luksuz, ali ga nisu razumjeli. Tek nakon suočavanja s različitim primjerima tkanina i pletiva od viskoznog vlakna, a onda i uzorcima odjeće u kojima su one primijenjene, došli su do spoznaje da zapravo žele viskoznu podstavu u luksuznom vunenom kaputu, a ne kaput od viskoze!
Pogledamo li u svoje kapute i sakoe, u 8/10 njih bit će upravo viskozna podstava.
Zbog svog lijepog sjaja i glatkog opipa (koji podsjećaju na svilu), viskoza je najčešće birana vrsta podstave. Iz te se crtice može iščitati koliko su pojmovi kojima se svakodnevno služimo zapravo nejasni većini nas.
Jer, viskoza je vrsta vlakna od kojeg se proizvode različite vrste tkanina, pa tako i - podstave.
Što je zapravo Viskoza Rayon?
Viskoza je vlakno od 100% prirodne (regenerirane) celuloze proizvedeno umjetnim putem, jedno od prvih man – made vlakana. Dobiva se od sječke uzgojenog ili otpadnog drveća, bambusa ili sl. biljaka.
To znači da mu je „srce“ od celuloze, istog prirodnog polimera od kojeg je izgrađeno i „srce“ pamuka – zato i jest toliko popularno.
Na istoj takvoj celuloznoj osnovi su se, nakon viskoznog rayona, razvila i mnoga slična vlakana, koja su redom „popravljala“ neka od slabijih obilježja prvobitne viskoze. Ona se od viskoznog rayona razlikuju uglavnom po vrsti otapala u kojima se celuloza otapa i po „kemikalijama“ kojima se ta otapala eliminiraju nakon formiranja vlakana, odnosno kojima se celuloza – regenerira. Sve te različite inačice viskoze rayon ćemo spomenuti u drugom dijelu ovog bloga.
POVIJEST
U 17.stoljeću je britanac Robert Hooke, inače matematičar poznat po Hooke-ovom zakonu (Hooke’s law – Wikipedia), odlučio riješiti problem slabije kvalitete i visoke cijene svile, koja je u Europu počela dolaziti iz Bliskog, umjesto – kao prije – iz Dalekog istoka, odnosno Kine.
Bio je silno uvjeren da laboratorijski može imitirati ono što radi gusjenica dudovog svilca, odnosno, da iz lišća ili pulpe drveća može umjetnim putem stvoriti “svileno” vlakno. Doduše, u to doba njegov je pokušaj bio više alkemija nego kemija, i nije baš u potpunosti uspio, ali ideja je ostala.
Poslije Hookeovih pokušaja, proces dobivanja „umjetne svile“ se je razvijao stoljećima, prelazio iz ruke u ruku, špijunažom prelazio granice i kontinente, patenti su se krali i mijenjali, tako da mnogo ljudi polaže prava na izum – ovisno o zemlji iz koje je određeni izumitelj dolazio.
No, službeni izvori kažu da je postupak patentiran 1892. godine od strane trojice britanskih kemičara, izumitelja. Bili su to Charles Cross, Edward Bevan i Clayton Beadle (Rayon – Wikipedia), čija je metoda dobivanja umjetne svile bila sigurna i praktična, prema standardima onog vremena.
Njihova metoda je uključivala kemijski proces tretiranja prirodne celuloze (dobivene iz drvene pulpe) sa natrijevom lužinom (NaOH) i ugljičnim disulfidom (CS2), što je kao rezultat dalo topljivi spoj viskozni ksantat, nazvan VISKOZA, a koji se je bio takve teksture da se je mogao ispredati u niti, odnosno – vlakna.
Svoje vlakno, dobiveno iz takve viskoze, izumitelji su patentirali kao Viskoza Rayon, a taj spoj je postao nezamjenjiva sirovina za proizvodnju većine vrsta viskoznih vlakana.
Zašto je viskoza dobila me Rayon?
Izumitelji su, u namjeri da što bolje opišu novo vlakno, stvorili kovanicu od dvije riječi: „sunray“ (jer je viskozno vlakno sjajno kao sunčeva zraka) i „cotton“ (jer je ugodno kao pamuk).
ŽELIM ZNATI VIŠE !
VISKOZNOST je fizikalno svojstvo koje se opisuje kao unutarnje trenje pri strujanju slojeva tekućine, zbog različite brzine gibanja tih slojeva. Laički, viskoznost je svojstvo koje označava protivljenje protoku neke tekućine. U osnovi, to je i ključna fizikalna osobina zbog koje se dobiveni spoj viskozni ksantat može ispredati u filamentna vlakna (u opisu slike ispod je link na gif koji zorno pokazuje razliku u viskoznosti)
PRIMJER: iz šećernog sirupa veće viskoznosti može se napraviti šećerna vata, dok iz takve otopine manje viskoznostI – ne može.
Slika:
Stoga je puno ime viskoznih vlakana – Viskoza Rayon, koje je tako postalo prvo komercijalno umjetno vlakno, dvostruko jeftinije od bilo koje prirodne svile. Već do 20-ih godina prošlog stoljeća viskoza je u potpunosti preplavila svijet, jer su se iz nje mogle izrađivati tkanine za haljine, bluze, zavjese, umjetno cvijeće, sjenila za lustere i razni drugi dekorativni proizvodi. Otkriće viskoze je označilo veliku prekretnicu u tekstilnoj industriji, koliko zbog niže cijene, toliko i zbog dostupnosti većem broju potrošača 20.stoljeća.
Pravne bitke oko vlasništva nad izumom nikad nisu dovršene, pa se dugo vremena koristio samo naziv Rayon (u SAD-u) ili Viskoza (u Europi), a zamršeni su i tehnološki procesi jer je svaka proizvodna tvrtka malo doradila inicijalni postupak, iako je suština postupka uglavnom ista.
ŽELIM ZNATI VIŠE !
Manje je poznato da su ti isti izumitelji 1888. godine (prije viskoznog vlakna) otkrili i patentirali metodu dobivanja papira iz drvene pulpe, što je izazvalo revoluciju u proizvodnji različitih vrsta papira, a metoda se velikim dijelom koristi još i danas.
Također je zanimljivo da su isti izumitelji prvo patentirali acetatno vlakno (Viskoza Acetat), kojeg spominjem na kraju ovog bloga, kao i općepoznati – celofan.
No, ne dajte se smesti! 😊 U konačnici je najvažnije razumjeti da je izvorno viskozno vlakno nastalo iz prirodne celuloze i njezinog spoja viskozni ksantanat, te da je nazvano Viskoza Rayon.
NEKA svojstva VISKOZNIH VLAKANA
DOBRA: Viskozna vlakna su izuzetno tanka, tj. vrlo visoke finoće, cca 2,5 den (den-denier, mjerna jedinica finoće; koliko je to tanko znat će žene, budući da najfinije najlonke dolaze u finoći cca 12-15 den), glatka su i sjajna, a tkanine i pletiva izrađena od njih su mekana i udobna. Dobro upijaju vlagu, imaju lijepi pad i podatna su za izradu različitih odjevnih predmeta, kao i dekoracija za dom. Jeftinija su od prirodnih materijala, iako se proizvode u tvorničkim postrojenjima.
LOŠA: Ako ste ikad probali oprati košulju ili haljinu od viskoznog vlakna, sigurno ste primijetili kako se tkanina u pranju stisne, postane kruta i dobiva hrapavi opip, a kad se osuši, opet se sve vraća u mekano i udobno stanje. To je zato jer ima nisku otpornost na kidanje u mokrom stanju, što je jedno od najlošijih karakteristika viskoznog vlakna.
| ZA | PROTIV |
|---|---|
| Lako se boji i dobro zadržava boju | Skuplja se prilikom pranja |
| Otpornost na stvaranje statičkog elektriciteta | Odjeća lako gubi formu |
| Sposobnost provođenja topline (diše) | Lako se gužva |
| Mekoća i udobnost nošenja | Slaba otpornost na gljivice i plijesan |
| Higroskopnost (upija vlagu) | Niski stupanj čvrstoće u mokrom stanju, lomljivo |
| Hladi u toploj klimi | Slaba otpornost na sunčevu svjetlost i toplinu |
| Brzo se suši | Veća sklonost pilingu |
| Jeftinija alternativa svili | Izrazito ne ekološki postupak proizvodnje |
Kad bi to pokušali, vidjeli bi da mokru viskoznu tkaninu skoro bez napora možete trgati! Zbog toga odjeća od viskoznih vlakana ne podnosi nikakva veća naprezanja, što joj je veliki nedostatak, kao što je i gorivost na relativno niskim temperaturama (jedva na 180 st C). S ekološke strane gledano, proces dobivanja viskoze rayon danas nije prihvatljiv, jer šteti ljudima i okolišu (objašnjenje u donjem odlomku).
Po svom izgledu, viskozna vlakna su slična svili, a po opipu i strukturi – pamuku, tako da se tkaninama od viskoznih vlakana dobilo najbolje od ta dva prirodna materijala.
PROCES DOBIVANJA VISKOZE Rayon
Izvorni je kemijski proces dobivanja viskoze rajona vrlo kompleksan, a koristi i mnogo teških kemijskih spojeva, poput NaOH (natrijeva lužina), H2SO4 (sumporna kiselina), CS2 (ugljični disulfid) i sl. U prošlosti su nusprodukti tih kemijskih procesa završavali u prirodi i u otpadnim vodama. Stoga se danas takav izvorni proces proizvodnje viskoznih vlakana u zemljama zapadnog svijeta više ne prihvaća. Iz tih razloga je proizvodnja viskoznih vlakana migrirala u Kinu, Indiju i slične zemlje slabije zakonske regulative.
Međutim, sam taj proces je i dalje temelj za dobivanje naprednijih i „ekološkijih“ verzija viskoznog vlakna, kao što su modalno, acetatno, cupro ili lyocell vlakno. (opisujem ih na kraju ovog bloga).
Za one koji žele dublje razumijevanje, hajdemo vidjeti kako teče proces!
ŽELIM ZNATI VIŠE !
- Pulpiranje: drvena sječka se obrađuje korištenjem kalcijevog bi-sulfida i pod tlakom „kuha“ u parnoj kupelji, kako bi se dobila celulozna pulpa
- Alkaliziranje: dobivena pulpa se potapa u natrijevu lužinu NaOH, kako bi celuloza nabubrila i postala alkalna
- Usitnjavanje: alkalna celuloza mehanički se usitnjava kako bi se dobile fino razdijeljene, pahuljaste čestice, čime se osigurava veća površina i bolja sposobnost reagiranja alkalne celuloze u nastavku kemijskog procesa
- Odležavanje i redukcija: Alkalna celuloza treba odležati u kontroliranim uvjetima, kako bi se celuloza depolimerizirala (reducirala duljina polimernog lanca) i time dobila otopina viskoze željenog stupnja viskoznosti i koncentracije celuloze
- Ksantacija: Odležana alkalna celuloza se zatim u kontroliranim uvjetima tretira sa ugljičnim disulfidom, iz čega se dobiva konačni spoj viskoze rayon – celulozni ksantat
- Otapanje: dobiveni celulozni ksantat (žute boje) se otapa u vodenoj otopini natrijeve lužine, čime nastaje viskozna otopina velikog stupnja viskoznosti (otud i ime – viskoza)
- Zrenje: viskozna otopina se ostavlja da stoji neko vrijeme da “sazrije”. Tijekom zrenja događaju se dva važna kemijska procesa na polimernom lancu: smanjuje se topljivost celuloze i olakšava njezina regeneracija, ali tek nakon formiranja u filament (što znači da su svi prethodno opisani kemijski procesi služili kako bi se dobila smjesa koja omogućuje ispredanje u oblik filamentne niti, odnosno vlakna)
- Filtriranje: viskozna otopina se filtrira – uklanjaju se neotopljene čestice, koje bi mogle poremetiti proces ispredanja vlakana ili poslije uzrokovati njihovu slabiju kvalitetu
- Odzračivanje: Mjehurići zraka zarobljeni u viskoznoj otopini također se moraju ukloniti prije ekstruzije, kako ne bi uzrokovali praznine u finim nitima rajona i time im smanjili čvrstoću
- Ekstrudiranje (mokro predenje): ovdje zapravo počinje proces proizvodnje dugačkih, tankih vlakana (filamenata) iz dobivene viskozne otopine. Viskozna otopina se protiskuje (ekstrudira) kroz tanke mlaznice (sliči na tuš) u aktivnu kupelj, koja sadrži: sumpornu kiselinu (zakiseljavanje), natrijev sulfat (sol) i cinkov sulfat (neutralizacija), nakon čega dolazi do brze koagulacije/stvrdnjavanja rayona čime se dobiva oblik vlakana (filamenata)
- Istezanje i deksantiranje: vlakna se istežu da bi se molekule polimera izravnale i izduljile, pritom se eliminiraju ostaci ksantana i dobije tzv. regenerirana (oporavljena) celuloza
- Ispiranje I sušenje: te namatanje filamenata viskoznog rayona na konuse
Više o postupku dobivanja viskoznog vlakna rayon na sljedećem linku: Viscose Manufacturing Process | Part 02 | Textile Study Center
Na sličan način se proizvode i gotovo sva vlakna od regenerirane celuloze, koja se (kolokvijalno) nazivaju rayonima: modalna vlakna, polinozna vlakna, bakrena (cupro) vlakna, liocelna vlakna… pa idemo reći nešto i o njima.
ŽELIM ZNATI VIŠE !
POPREČNI PRESJEK I SJAJ
Zašto su neka vlakna sjajna a neka nisu? Zašto neka imaju hladan opip, a neka topli? Zašto je neka tkanina glatka, a neka čupava i hrapava?
Za sve to postoji razlog: poprečni presjek vlakana.
Što to znači? Ako pogledamo vlas (nit) svoje kose, nit pamučne vate, svilenu ili vunenu nit – na prvu nam svi izgledaju okruglo i glatko. Sve dok ih se ne stavi pod elektronski mikroskop. A onda slijedi čuđenje. Naime, poprečni presjeci svih postojećih vlakana se razlikuju i i malo koji od njih je pravilna kružnica.
Vlakna koja imaju okrugli poprečni presjek (fina svila, acetatno vlakno, bakreno, liocelno, najlon i sl.) osiguravaju veći lom svjetlosti od svoje površine i time reflektiraju veći sjaj.
S druge strane, vlakna poput pamuka, vune, kašmira ili čak viskoze rajon imaju razlomljeni, neravnomjerni obod poprečnog presjeka, čime se svjetlost koja pada na njih apsorbira, a ne reflektira.
Iz istog razloga su vlakna okruglog presjeka glatka i hladna, a nazubljenog – čupava i topla.
bakrena vlakna (cupro)
Bakreno vlakno (ili Cupro) je vrlo slično viskoznom rayonu, jer imaju istu sirovinu (celulozna pulpa) i gotovo identičan postupak dobivanja. Razlika je samo u otapalu: ovdje se topljiva celuloza dobiva upotrebom Schweizerovog reagensa – bakrenog amin kompleksa duboko plave boje, čija je formula Cu(NH3)4(H2O)2](OH)2. (više na Schweizer’s reagent – Wikipedia ).
Tako otopljena celuloza protiskuje se kroz mlaznice u kupku, u kojoj se stvrdnjava u oblik filamentnih vlakana. Istovremeno se u tim kupkama celuloza regenerira, što znači de se uklanjaju bakar i amonijak i neutralizira natrijeva lužina – te ostane oporavljena (regenerirana) celuloza.
Više o cupro vlaknima na: https://textilelibrary.weebly.com/cuprammonium-rayon-mfg-process.html
Tkanina od bakrenih vlakana je poznata pod trgovačkim imenom “Bemberg“, “Cupro” ili “Cupra”, a na kineskim modnim maloprodajnim web stranicama je često opisana kao „Ammonia silk“ (amonijačna svila).
DOBRO: svojstva bakrenih vlakana su: izrazito fino/tanko filamentno vlakno (1,33 deniera), sjajnog svilenog opipa, idealno za tanke tkanine luksuznog sjaja i raskošnog „teškog“ pada (zovu je još i otežana svila). Dobro upijaju vlagu i bolje primaju bojila nego pamučna ili viskozna vlakna. Tkanine od bakrenih vlakana koriste se kod svečanih haljina i bluza visokog sjaja ili kao podstava kod luksuznih kaputa i sakoa.
LOŠA: svojstva: Kao i viskozna, tako su i bakrena vlakna nestabilna (u kombinaciji svjetla, vlage i kisika), te su goriva već na 180 stupnjeva C, što im ograničava mogućnosti održavanja (npr. dozvoljeno glačanje do max.150 st.). Gorenjem nastaje pepeo u kojem se nalazi – bakar.
Više o svojstvima bakrenog vlakna na: My Textile Notes: Properties of Cuprammonium Rayon
webm/Rayon_synthesis. webm.720p.vp9.webm
Kada otopina celuloze u kuproamonijevom hidroksidu dođe u kontakt sa sumpornom kiselinom, celuloza se počinje taložiti iz otopine. Sumporna kiselina reagira sa složenim spojem bakra i otapa ga. Nastaju tanka plava vlakna rayona. Nakon nekog vremena, sumporna kiselina reagira sa složenim spojem i ispire soli bakra iz vlakana. Vlakna tada postaju bezbojna.
modalna vlakna
Modalna vlakna su razvijena kao odgovor na problem slabe čvrstoće viskoznog rayona u mokrom stanju, kao što smo već opisali. Zato se modalna vlakna nazivaju još i HWM vlaknima ili „high wet modulus fibers“, odnosno vlakna promijenjenih (moduliranih) svojstava, kako bi bila jača u mokrom stanju.
U načelu se koristi vrlo sličan proces kao kod dobivanja viskoznog vlakna, samo što se primjenjuje viši stupanj polimerizacije na celulozi i (po okoliš) manje štetan sastav kupke u kojoj se stvrdnjavaju vlakna. Unapređenje procesa je dovelo do značajnih poboljšanja modalnih vlakana u odnosu na viskozna, pa su ona čvršća, tanja, glađa i sjajnija, bolje upijaju vlagu i boju, bolje provode temperaturu, mekša su i ugodnija za nošenje. Osim toga, modalna vlakna su biorazgradiva i mogu se reciklirati, što ih čini jednima od najodrživijih umjetnih vlakana današnjice.
Međutim, naziv „modalna vlakna“ smiju koristiti samo proizvođači koji su otkupili prava i koji slijede strogu proceduru austrijske tvrtke Lenzing A.G. Ta je tvrtka danas najveći svjetski proizvođač modalnih i liocelnih vlakana, te je propisala obavezne korake koje svaki proizvođač vlakana treba slijediti da bi se njegovo vlakno smjelo proizvoditi i da bi se moglo nazvati Modalno vlakno.
Danas tvrtka Lenzing A.G. obje vrste svojih vlakna iz regenerirane celuloze (i modalno i liocelno) na tržište plasira pod brendom TencelTM.
Na žalost, neki proizvođači u ostatku svijeta (Kina, Indija i sl.) još nemaju zakonske obaveze slijediti takvu provjerenu proceduru, pa su njihova modalna vlakna uglavnom jeftinija, ali često štetnija po zaposlenike, po okoliš i po potrošača.
DOBRA SVOJSTVA: modalno vlakno je izrazito meko, udobno, glatko i sjajno, visoke čvrstoće. Ono odlično apsorbira bojila i vodu, te je njegova sposobnost upijanja vlage i znoja čak za oko 50% viša od pamuka. Zbog toga kao i zbog mikroskopskih pora na površini vlakana, modalna vlakna „bolje dišu“, odnosno bolje provode vlagu iz tijela, pa se sprječava prekomjerno znojenje.
Od modalnog vlakna se proizvodi udobno i ugodno donje rublje, T-shirtevi, tunike, haljine, ali u novije vrijeme i odjeća za aktivni sport. Na koži djeluje glatko i hladno, što je osobito dobro u uvjetima velikih vrućina.
LOŠA SVOJSTVA: ukoliko se ne primjenjuje propisani, kontrolirani proces proizvodnje modalnih vlakana, odjeća od njih može biti štetna po zdravlje. Stoga preporučujemo da istražite sljedivost proizvoda koje kupujete i ustanovite je li modalno vlakno TencelTM Modal, jer taj znak jamči i po zdravlje sigurnu upotrebu.
acetatna vlakna
Acetatna vlakna se nazivaju još i celulozni acetat, octena vlakna, CTA ili CDA. To su također umjetna vlakna iz prirodne celuloze, koja su izumljena čak i prije viskoze. Celulozni acetat se, kao i viskoza, proizvodi od celuloze iz drvne pulpe, ali se u tom postupku celuloza tretira octenom kiselinom i anhidridom octene kiseline u prisutnosti sumporne kiseline, kako bi se dobio celulozni acetat (acetilceluloze).
ŽELIM ZNATI VIŠE !
Stupanj acetiliranja celuloze može biti različit, pa se razlikuju dvije osnovne vrste acetatnih vlakana:
a) TRIACETATNA vlakna (CTA), u kojima je acetiliranje celuloze gotovo potpuno (tj. zamjena gotovo svih hidroksilnih skupina celuloznog lanca (-OH) sa acetatnim skupinama iz octene kiseline (-CH3COO).
b) DIACETATNA vlakna (CDA), u kojima je stupanj acetiliranja manji (cca 9 do 26% hidroksilnih skupina može ostati neacetilirano).
Diacetat CDA se dobiva djelomičnom hidrolizirom triacetata do željenog stupnja supstitucije. Proces je jeftin i jednostavan, a rezultat vrlo dobar.
Celulozni acetat kao spoj ima veliku i široku primjenu u raznim proizvodima široke potrošnje, kao npr. u filterima cigareta, u celuloidnim vrpcama filmova i magnetnih traka, održivijim vrstama plastike i sl.
Celulozni acetat kao vlakno koristi se zbog svoje relativno niske cijene, kvalitete drapiranja, mekoće, udobnosti, sjaja i prirodnog opipa, najčešće u svečanim haljinama, vjenčanicama te kao podstava luksuznijih odjevnih predmeta i sl.
Nije pogodan za svakodnevnu odjeću jer ne podnosi naprezanja i ne drži formu odjevnih predmeta.
Dobra svojstva: sličnost svili, luksuzan opip, visoki sjaj i težak pad te niska cijena izrade, vlagu ne upija nego je dobro provodi od kože, tako da znoj ishlapi. (tkanina diše do neke točke znojenja)
Loša svojstva: niska čvrstoća i trajnost, niska otpornost na visoku temperaturu, smicanje niti (raspadanje šavova odjeće kod naprezanja), nije predviđen za odjeću dnevnih namjena jer je izuzetno delikatan
| ZA | PROTIV |
|---|---|
| Otpornost na plijesan | Izuzetno osjetljivost u mokrom stanju |
| Visoki sjaj i elegantni pad | Odjeća brzo gubi formu, gužva se |
| Dostupnost u puno boja | Ne diše kao drugi prirodni materijali |
| Otpornost na piling | Ne podnosi visoke temperature (sušenje, glačanje) |
| Ne skuplja se | Uglavnom kemijsko čišćenje |
| Izvrsno za zavjese | Potencijalno štetan za okoliš |
| Ne stvara statički elektricitet | Niska čvrstoća i trajnost (delikatno vlakno) |
| Brzo se suši | Osjetljiv na organska otpala (aceton i sl.) |
| Pristupačna alternativa svili | Potencijalno štetan za okoliš |
| Potencijalno biorazgradiv | CTA se može čistiti kemijski, CDA ne |
liocelna vlakna
Liocelna vlakna dolaze pod različitim nazivima, kao što su TencelTM Lyocell, Newcell, Seacell, Excel, Lyocell i sl.
Od svih umjetno (kemijski) dobivenih vlakana iz prirodne (regenerirane) celuloze, liocelno vlakno je dostiglo najviši stupanj kvalitete, finoće i ekološke odgovornosti. Naime, kroz svoju inovaciju, stručnjaci u tvrtki Lenzing A.G. Austrija su razvili zatvoren proces proizvodnje vlakana gotovo bez štetnih nusprodukata. Taj proces transformira drvenu pulpu u celulozna vlakna putem vodene otopine NMMO, s visokim stupnjem iskorištenja resursa i niskim ekološkim otiskom.
Kako se to postiže? Tako da se višestruko reciklira vodena otopina u kojoj vlakna koaguliraju, tj. ista se otopina ponovno upotrebljava za dobivanje novih liocelnih vlakana, s 99 postotnim recikliranjem te otopine.
Celulozna pulpa za liocelna vlakna prolazi puno više procesa čišćenja nego za viskozu ili modal, te dolazi prešana u valjcima poput kartona, koji se usitnjavaju na komadiće veličine jednog inča. Tako usitnjeni se zatim otapaju u spoju N-metilmorfolinu N-oksidu (NMMO), dajući otopinu koja se kolokvijalno naziva i “droga”.
Filtrirana otopina celuloze zatim se pumpa kroz mlaznice ili ekstrudere, uređaje koji se koriste za oblikovanje niti kod proizvodnje većine umjetnih vlakana.
ŽELIM ZNATI VIŠE !
ŠTO JE TO MLAZNICA ILI EKSTRUDER? To je alat za protiskivanje guste otopine celuloze u fazi formiranja filamenata vlakana. Taj uređaj najviše podsjeća na glavu tuša. Kad se otopina protisne kroz nju, izlaze kontinuirani pramenovi niti. Zamislite da umjesto „niti“ vode iz vašeg tuša izlaze niti beskonačno dugih vlakana, tj. filamenata (slika dolje)
Liocelna vlakna se najprije suše u zračnim komorama, kako bi se usmjerile i istegnule molekule celuloze, dajući Lyocell vlaknima karakterističnu visoku čvrstoću, a onda se snop vlakana uranja u vodenu kupelj koja sadrži nešto razrijeđenog amin-oksida u stabilnoj koncentraciji) gdje se celuloza neutralizira, a niti stvrdnjavaju/koaguliraju te postaju filamenti liocelnog vlakna.
Zatim se vlakna isperu demineraliziranom vodom, suše isparavanjem i namataju na konuse.
DOBRA SVOJSTVA: Ovako dobiveno Lyocell umjetno vlakno iz prirodnih izvora je potpuno biorazgradivo, može se reciklirati, ne troši puno resursa niti teških kemikalija i ne zagađuje okolinu. Zbog korištenja Micro tehnologije, liocelna vlakna su još finija, tanja, lakša i višestruko mekša od bilo kojeg drugog vlakna, pa odjeća od njih jamči visoku upojnost znoja ali i njegov transfer prema vam, čime koži osiguravaju bolje disanje i ugodnost.
Rastezljivost, prozračnost, udobnost, izdržljivost, antibakterijska i antialergijska svojstva čine liocelna vlakna (prije svega – Tencel) jednim od najpopularnijih izbora u tekstilnoj industriji današnjice.
Zbog svojih brojnih pozitivnih svojstava, često se koristi u mješavinama tkanina, čime drugim vlaknima povećava stabilnost, udobnost i rastezljivost.
Zbog tih se izvrsnih svojstava preporuča LIOCELNA VLAKNA koristiti za rublje i odjeću koja se nosi direktno na kožu (majice, košulje, haljine i sl.).
LOŠIM svojstvima Tencela i Liocela – vjerovali ili ne – teško je ući u trag.
N-metilmorfolin N-oksid (NMMO)
ZAKLJUČAK
Umjetna vlakna iz prirodnih izvora, odnosno umjetna vlakna iz regenerirane celuloze razvijala su se kroz više od 130 godina, pri čemu su ih znanost i inovacije učinile nekim od najtraženijih vrsta tekstilnih materijala.
Ona čine izuzetan spoj dobrih prirodnih svojstava celuloze i “doradu” onih ne tako dobrih, čime je ovdje opisana grupa vlakana dobila na vrijednosti.
U odnosu na čista sintetička vlakna (koja ćemo opisivati u sljedećem blogu), ova vlakna imaju svijetlu budućnost jer već danas zadovoljavaju gotovo sve kriterije održivosti i očuvanja resursa.
Teško je cijelu znanost o vlaknima pretočiti u jedan blog, ali nadam se da su neke stvari barem malo jasnije. Pišite mi na društvenim mrežama da temu prokomentiramo, dopunimo ili pojasnimo.
Hvala što čitate!
Sljedeći blog: Saga o umjetnim vlaknima Dio 3 – Poliester i druga sintetička vlakna
