Priča o poliesteru
Za početak, a kao poticaj za daljnje čitanje, iznosim sljedeću tvrdnju: “Poliestersko vlakno danas je dominantno i apsolutno nezamjenjivo tekstilno vlakno, ali i višestruko štetno”. Hoćete li mi vjerovati na riječ ili ćete pročitati ovaj blog?
Odluka je vaša! Istina, od nekih spoznaja koje slijede moglo bi vam biti mučno, ali barem ćete biti informirani i u stanju donositi kvalitetne odluke za sebe i svoje najbliže.
Kroz posljednja tri bloga upustila sam se u opisivanje umjetnih vlakana, pri čemu u blogu Saga o tekstilnim vlaknima dio 1 – Uvod — Cad Fashion Studio dajem širi pregled i uvodna razumijevanja o umjetnim vlaknima kao i povijesni kontekst njihova nastajanja, dok su kroz sljedeća dva bloga opisana viskozna vlakna (Saga o tekstilnim vlaknima dio 2 – Viskoza Rayon i njezine inačice — Cad Fashion Studio) i sintetička vlakna (Saga o umjetnim vlaknima, Dio 3 Sintetička vlakna — Cad Fashion Studio). Svi su blogovi pisani opsežno, nastojeći pomiriti znanstvenu i inženjersku podlogu nastajanja umjetnih vlakana i svu njihovu kompleksnost s onim zanimljivim i svakodnevnim elementima korištenja umjetnih vlakana, kako u odjeći, tako i šire.

Istražujući najnovije podatke o proizvodnji i upotrebi tekstilnih vlakana (Materials Market Report 2024 – Textile Exchange), a potom i pišući o tako složenim procesima, odlučila sam promijeniti prvobitni koncept serijala Saga o umjetnim vlaknima, te zasebno mjesto dati jednom od najdominantnijih vlakana 21.stoljeća, a to je poliestersko vlakno.
U ovom blogu ćemo opisati kemijske i proizvodne procese kojima nastaje kemijski spoj poliester (polietilen tereftalat, PET) i iz njega poliestersko vlakno, a dotaknut ćemo se tržišnog i društvenog fenomena koji ga je učinio sveprisutnim, zatim problema održivosti kao i zdravstvenih rizika njegove upotrebe.
Jeste li znali da su plastična boca u kojoj kupujete vodu i vaša majica u čijem sastavu piše: 100% poliestersko vlakno, po svom kemijskom sastavu zapravo isti materijal:
polietilen-tereftalat (PET)?
Poliester je kralj!
Poliester, tj. poliestersko vlakno (PET ili PES) apsolutni je kralj vremena u kojem živimo!
Niti jedna vrsta vlakana, uključujući pamuk, vunu, viskozu, akril ili elastan nema niti približno takvu raširenost u primjeni, niti posljedično, takvu važnost. Ona se ne ogleda samo u potrošnji odjeće i tekstilija, već i u ogromnom svjetskom gospodarskom efektu kojeg inicira njegova potrošnja. Unatoč svim izazovima klimatskih promjena, prisutnosti opasne mikro- i nano- plastike u okolišu (koje je tekstil jedan od glavnih generatora), onečišćenja raznih vrsta i ovisnosti o fosilnim izvorima, za materijal poliester još uvijek nije pronađena niti približno dostojna zamjena. Nema je još niti u znanstvenoj podlozi, iako postoji cijeli niz inovacija koje ubrzano nastoje dati odgovore na pitanje: “Što će to biti „poliester budućnosti?“.

Poliester u brojkama
Poliester i poliestersko vlakno (PET) čine ukupno više od 57 % proizvodnje i primjene svih vrsta vlakana na svijetu. (vidi: Materials Market Report 2024 – Textile Exchange). Iako smo do sada opisali ili spomenuli dvadesetak vrsta umjetnih vlakana i petnaestak vrsta prirodnih, činjenica je da zbroj svih tih ostalih vrsta vlakana čini jedva 43% ukupne svjetske godišnje potrošnje. To je neumitna istina.
Ako govorimo u konkretnim količinama, od 124 milijuna tona vlakana proizvedenih na svijetu tijekom 2023.godine, više od 71 milijun tona otpada na poliestersko vlakno, čime je ono u samo desetak godina istisnulo prethodno dominantni pamuk na drugo mjesto (s jedva 20% tržišnog udjela ili cca 24,5 milijuna tona), suvereno vladajući tržištem s „kraljevskih“ visina. Trend je izrazito snažan pa se dvoznamenkasti rast očekuje i u 2024.godini.
Gledajući s te strane, poliestersko vlakno apsolutno zaslužuje kraljevsku poziciju. Poliester je jeftino, tehnološki usavršeno vlakno izvrsnih korisničkih svojstava, primjenjivo u gotovo svim vrstama odjeće i tekstilija, čime je misija prvih istraživača iz 17.stoljeća dovršena: Pronađena je zamjena za svilu, vunu i pamuk, a time je pokrenuta revolucija u odijevanju, ali i u kućnom, tehničkom i poljoprivrednom tekstilu.
Na sreću ili na žalost? Vidjet ćemo…
Upotreba poliestera i poliesterskih vlakana (PET)
Prema ogromnom udjelu u ukupnoj godišnjoj proizvodnji vlakana vidjeli smo da je poliestersko vlakno izrazito dominantno. Prisutno je u gotovo svemu što danas odijevamo ili što koristimo u vidu tehničkog, kućanskog ili poljoprivrednog tekstila. Život bez PES-a je (za sada) još uvijek nezamisliv. Neke od najvažnijih primjena poliesterskih vlakana su:
- Tkanine i pletiva, čiste ili miješane s drugim vrstama vlakana
- Razne vrste remena, transportne trake, užad za gume, cerade
- Punjenje jastuka, prekrivači, madraci, zavjese
- Izolacijske trake, razne cijevi, crijeva za vodu ili druge tekućine
- Užad, mreže za ribolov, tkanine za jedra, outdoor oprema
- …..

Karakteristike poliesterskih vlakana (PET)
Po svojim karakteristikama, poliester je gotovo idealno vlakno, a evo i zašto:
- Mehanička otpornost: PET ima visoku čvrstoću i izdržljivost, te iznimnu vlačnu čvrstoću, što ga čini elastičnim, trajnim i otpornim na lomljenje i habanje. To znači da su odjeća i druge tekstilije od poliestera izrazito dugotrajni i samim time – isplativi.
- Kemijska otpornost: PET je otporan na široki spektar kemikalija, uključujući kiseline, lužine i alkohole, što znači da pri korištenju takvih kemikalija zadržavaju osnovna svojstva (neće se uništiti).
- Sposobnost upijanja vlage: PET ima vrlu malu (zapravo – gotovo nikakvu) sposobnost upijanja vlage, koja iznosi samo 0,4 – 0,8 % pri standardnim uvjetima mjerenja (to su: 22 stupnjeva Celzijusa i 65% relativne vlažnosti zraka). Za ilustraciju, pamuk ima sposobnost upijanja vlage 7-11 %, viskoza 12-15% a vuna visokih 13-18 %.
- Zbog svojstva upijanja vlage (ili znoja) se u odjeći od pamuka, viskoze ili vune ugodno osjećamo, dok se u odjeći od poliestera jako znojimo, često se javljaju neugodni mirisi, a nije zanemariva niti pojava statičkog elektriciteta (to je ono kad svučemo npr. vestu od poliestera, pa se, uz pucketanje i frcanje iskri, naelektrizira kosa i sve oko nas).
- No, to svojstvo malog upijanja vlage ima i svojih dobrih strana: jedna od njih je da npr. funkcionalna (radna) odjeća i kućne tekstilije (npr. tepisi) izrađeni od poliesterskih vlakana neće brzo upijati vodu.
- Toplinska svojstva: Poliesterska vlakna su toplinski najstabilnija od svih sintetičkih vlakana. Kao i kod svih termoplastičnih vlakana, njihova se čvrstoća smanjuje, a istezanje povećava s porastom temperature, zato se ne preporuča održavanje na temeperaturama većim od 40 stupnjeva C. Zanimljivo je, kada se niti poliesterskog vlakna zapale, ona ne izgaraju nego se tale, stvarajući grudice umjesto pepela i smrde na rastaljenu plastiku. To je dobar, stari “kućni test” za provjeru od čega je sastavljena vaša odjeća.
- Površinska stabilnost: Poliesterska vlakna su vrlo stabilna i ne skupljaju se, osim pri visokim temperaturama, zbog čega se pranje poliesterske odjeće preporuča na temp. do max. 40 st.C.
- Biološka otpornost: PET je vrlo otporan na gljivice i mikroorganizme, jer zbog umjetnog porijekla nije “jestiv”, za razliku od npr. vune koja je hrana nametniku moljcu i sl.
- Sposobnost recikliranja: PET se u velikoj mjeri može reciklirati, što ga čini održivim izborom za mnoge primjene. Može se rastaliti i ponovno upotrijebiti u raznim proizvodima, pridonoseći (donekle) kružnom gospodarstvu.

Tamna strana poliestera
No, kao i svaka lijepa priča, i ova ima tamnu stranu.
Jeftina i široko dostupna sirovina, kao i pristupačna tehnologija proizvodnje poliesterskih vlakana otvorile su prostor za invazivni „fast fashion“, tzv. brzu modu, pokret koji je nastao početkom novog milenija, kad su na istočnim dijelovima planete (Kina, Indija i prateće zemlje) drastično narasli kapaciteti proizvodnje sintetičkih vlakana, a potom i odjeće od njih.
Filozofija koja se uz taj pokret veže je „kupi, odjeni i baci“, što je početkom milenija postalo općeprihvaćeno i zbog čega su viškovi jeftine sintetičke odjeće, dvadesetak godina sustavno odbacivani u smeće, doslovno zatrpali našu planetu.



Nažalost, time je (nepromišljeno) zadan i smrtni udarac trajnim, kvalitetnim, vrijednim ali i skupljim odjevnim proizvodima i mnogim njihovim proizvođačima na sjeverozapadnoj polutki planete Zemlje.
Iako su apsolutno nužna, gotovo tragikomično zvuče zazivanja o proizvodnji i upotrebi održivijih odjevnih predmeta, vraćanje njihovoj trajnoj vrijednosti, dugotrajnoj nosivosti odjeće i filozofiji „manje je više“…
Mnogi od nas iz ranijih generacija znamo da je – i to jako dobro – do prije dva desetljeća taj koncept funkcionirao, iako se sada održivost i trajnost plasiraju kao inovativne priče…
Bilo kako bilo, opisane izvrsne korisničke karakteristike poliesterskih vlakana dovele su do poplave jeftine odjeće kratkog roka trajanja (čitaj: trenda), čiji pak ogromni (proizvodni i korisnički) viškovi završavaju u okolišu, gdje se razgrađuju desetljećima, pa i mnogo duže.
Mikroplastika i nanoplastika, koje u velikom dijelu čini i tekstilna prašina od poliesterske odjeće, deka, tepiha i tisuća drugih upotrebnih tekstilija, na kraju završava u dišnom sustavu, a time i u našem krvotoku, gdje na nove i još nepoznate načine ugrožava zdravlje ogromne populacije ljudi.
Prisutnost mikroplastike dokazana je u svim svjetskim vodama (rijekama, morima, oceanima), u različitim tlima širom svijeta, u snijegu na vrhovima planina Kilimandjaro ili Mount Everest, pa čak i u mesu koje jedemo.
Osim što je proizvodnja svih poliestera, pa i poliesterskih vlakana, bazirana na fosilnim izvorima (nafta, plin), koji se danas smatraju glavnim krivcem za gotovo sve vrste onečišćenja, jeftina tehnologija u zemljama s manjim ili nikakvim okolišnim i/ili zdravstvenim regulativama omogućava hiperprodukciju poliesterskih vlakana i proizvoda od njih, što nas dovodi do začaranog kruga ponude i potražnje.
Poliester je, dakle, dokazani kralj među tekstilnim vlaknima. No, vrijeme ispred nas će neminovno dovesti do pronalaska manje štetnog a jednako korisnog (i jeftinog) materijala i vlakana od njega. Hoćemo li tada moći reći: „Kralj je mrtav. Živio kralj!“ ?
…znanost jako brzo mora pronaći odgovor na pitanje čime ćemo i kako zamijeniti poliestersko vlakno u primjeni.
Jer, poliester je kralj našeg doba, a taj kralj je (još itekako) živ…
Recikliranje poliestera
Sreća u nesreći je što se poliester kao materijal (donekle) može reciklirati. Međutim, pokušaji recikliranja i napori uloženi u to da se uspostavi održivi lanac prikupljanja poliesterskog otpada kao nove sirovine ipak još uvijek ne daju značajnije rezultate.
Udio recikliranih vlakana u ukupnoj proizvodnji vlakana nekoliko je godina rastao (do 7,9 % u 2022.), da bi se ideja recikliranja u 2023. već malo „ispuhala“, pa je taj udio pao na 7,7% u 2023.godini, ukazujući na probleme s kojima se taj proces suočava.

Materijal poliester, PET, odnosno kemijskim nazivom: polietilen tereftalat loš je za okoliš. Zašto? Zato jer, između ostaloga, proizvodnja PET granula stvara više toksičnih zagađivača od, npr. proizvodnje stakla. (oslobađaju se spojevi kao nikal, etilbenzen, etilen oksid, benzen). PET boce od 16 oz. emitiraju više od 100 puta više otrovnih zagađivača zraka i vode od npr. staklenih boca iste veličine.
Do sada se je najdalje otišlo s prikupljanjem i recikliranjem plastičnih boca, od čega se proizvode reciklirana poliesterska vlakna, a koja čine tek 7% svih proizvedenih vlakana u 2023. godini.
No, poražavajuća je činjenica da poliesterska vlakna reciklirana iz rabljenog tekstila i odjeće u 2023. godini čine manje od 1% ukupne svjetske godišnje proizvodnje tekstilnih vlakana.
Napomena: u sljedećem, zadnjem nastavku serijala blogova: „Saga o umjetnim vlaknima: Dio 5 Recikliranje umjetnih vlakana i izazovi održivosti“ bavit ćemo se temom recikliranja vlakana ali i (bio)tehnološkim inovacijama koje ponovno posežu za prirodnim izvorima tragajući za bitno održivijim, pametnim i lokaliziranim rješenjima.

Zdravstveni rizici vezani uz poliester (PET)
Postavlja se pitanje da li su materijal poliester i poliestersko vlakno, tj.polietilen tereftalat (PET) štetni za zdravlje? Odgovor je – veliko DA!
Za početak, donosim izvode iz članka Revolucionarna studija: Otkriveno što sve sadrži voda u bocama, Ipress.hr, Objavljeno: 09. 01 2024., citiram dijelove:
“…U novoj su studiji istraživači otkrili da flaširana voda koja se prodaje u trgovinama može sadržavati 10 do 100 puta više komadića plastike nego što se ranije procjenjivalo. Te su nanočestice toliko malene da se ne mogu vidjeti pod mikroskopom. Veličine jedne tisućine prosječne širine ljudske vlasi, nanoplastika je toliko mala da može migrirati kroz živa tkiva probavnog trakta ili pluća u krvotok i tako distribuirati potencijalno štetne sintetičke kemikalije po tijelu u stanice, kažu stručnjaci, prenosi CNN. Jedna litra vode, ekvivalent dvjema flaširanim bočicama vode standardne veličine, sadržavala je u prosjeku 240.000 plastičnih čestica iz sedam vrsta plastike, od kojih je 90% identificirano kao nanoplastika, a ostatak je mikroplastika, pokazala je nova studija. Mikroplastika su polimerni fragmenti čija veličina može biti manja od 5 milimetara do 1 mikrometra. Sve manje od toga je nanoplastika koja se mjeri milijarditim dijelovima metra, donosi Jutarnji.hr…
… Na gotovo isti način na koji mi neprestano odbacujemo stanice kože, plastika neprestano odbacuje male komadiće koji se odlome, primjerice kada otvorite plastičnu posudu za salatu iz trgovine ili sir zamotan u plastiku, dodaje Mason… Umjesto 300 po litri, tim koji stoji iza najnovije studije otkrio je da je stvarni broj plastičnih komada u tri marke vode koja se prodaje u SAD-u između 110.000 i 370.000, ako ne i veći. Međutim, nova je tehnologija zapravo uspjela vidjeti milijune nanočestica u vodi, koje bi mogle biti anorganske nanočestice, organske nanočestice i neke druge plastične čestice koje nisu među sedam glavnih vrsta plastike koje su istraživači proučavali, rekao je koautor studije i kemičar za okoliš Beizhan Yan.
Nanoplastika je vrsta onečišćenja plastikom koja je najopasnija za ljudsko zdravlje zbog toga što sitne čestice mogu napasti pojedinačne stanice i tkiva u glavnim organima, potencijalno prekidajući stanične procese i taložeći kemikalije koje ometaju endokrini sustav kao što su bisfenoli, ftalati, per- i poliflourirane tvari ili teški metali.
…Sve te kemikalije se koriste u proizvodnji plastike, tako da, ako plastika uđe u nas, ona sa sobom nosi te kemikalije. A budući da je temperatura tijela viša od vanjske, te će kemikalije migrirati iz plastike i završiti u našem tijelu, objašnjava Mason i dodaje: Kemikalije se mogu prenijeti u vašu jetru, bubrege i mozak, pa čak i proći u posteljicu i naštetiti nerođenom djetetu...”
Moderna medicina je dokazala da su sintetički spojevi poput ftalata velika prijetnja zdravlju, a poliester, PET je po svom sastavu polietilen-tereftalat. Dokazana činjenica je da su ftalati jedni od najpoznatijih endokrinih disruptora, a to su – po definiciji – tvari i kemijski spojevi koji utječu na proizvodnju i ponašanje hormona u ljudskom organizmu tako da stvaraju hormonski disbalans i (nepovratno) uništavaju naš endokrini sustav.
Žalosna je činjenica da se, unatoč tim saznanjima, isti taj poliester (polietilen tereftalat, PET) koristi za izradu bočica za vodu, ali i kao unutarnji dio ambalaže gotovih i polugotovih prehrambenih proizvoda, i naravno, za odjeću, koja pokriva kožu-ujedno i najveći ljudski organ.

Nastajanje poliesterskih vlakana
U prethodnim nastavcima Sage o umjetnim vlaknima objašnjeni su kemijski elementi (ugljik i halogeni elementi), sirovine (fosilni izvori i njihovi derivati) i mehanizmi dobivanja spojeva (kemijske sinteze spojeva i polimerizacija) od kojih se proizvode sintetička vlakna.
Gotovo identični procesi se odvijaju i kod proizvodnje poliesterskih vlakana, uz, naravno, određene specifičnosti.
Što je to poliester (polietilen-tereftalat, PET) ?
Poliesterska vlakna (PET ili hrvatski PES) su sintetička tekstilna vlakna s visokim udjelom polimera, koja se dobivaju postupkom esterifikacije dikarboksilnih kiselina upotrebom glikola (tj. reakcijama izmjene estera između estera dikarboksilne kiseline i glikola), pri čemu nastaje ester polietilen-tereftalat (PET).
Iz ključnih postupaka esterifikacije i polimerizacije je zatim i generiran najčešći naziv za taj materijal: Poliester, iz kojeg se dobivaju ne samo poliesterska vlakna, već i sveprisutne plastične boce i različite vrste pakiranja, ambalaže za hranu i sl.
Poliesterska vlakna su na tržištu poznata pod različitim imenima, kao što su npr. Terylene, Terene, Dacron i sl. Prvo je oko 1941. nastao Terylene, kojeg je uspješno inovirala (nekad najveća) britanska tvrtka Imperial Chemical Company (ICI, koja danas ne postoji u tom obliku, nego je dio drugih kemijskih koncerna u svijetu), a zatim je 1950. u igru ušao američki kemijski div Du Pont s nešto drugačijim postupkom dobivanja, pa razlikujemo dva glavna tipa: PET i PCT.
Dobivanje poliestera (polietilen-tereftalat, PET)
Postupci dobivanja poliestera se razlikuju s obzirom na glavnu sirovinu u kemijskoj sintezi, pa tako postoje dva najvažnija postupka:



1. Poliester TERYLENE (Polietilentereftalat ili PET) se dobiva polimerizacijom esterske izmjenjivačke reakcije između dimetil tereftalata (DMT) i etilen glikola. Glavne sirovine potrebne za proizvodnju terilenskih poliesterskih vlakana su p-xylene, etilen glikol i metanol. Dimetil tereftalat (DMT) je esencijalna kemijska tvar koja se koristi u raznim industrijama, pa i u proizvodnji poliestera. Da bi se DMT dobio, potrebne su dvije sinteze iz tereftalne kiseline (TPA). Dvije glavne faze sinteze su proces esterifikacije i proces transesterifikacije:
- Proces esterifikacije: Tereftalna kiselina i metanol esterificiraju se katalizatorom (kiselina ili lužina) pri čemu su Dimetil tereftalat (DMT) i voda nusproizvodi ovog postupka. Formula kemijske reakcije je:
C6H4(COOH)2 + 2 CH3OH → C6H4(CO2CH3)2 + 2H2O
- Proces transesterifikacije: Dimetil tereftalat se transesterificira upotrebom metanola. Transesterifikacija mijenja alkoholnu skupinu u dimetil tereftalatu u metanol, a ono što se reakcijom dobiva je spoj polietilen tereftalat. Formula za tu reakciju je:
C6H4(CO2CH3)2 + CH3OH → 2 CH3CO2CH3

2. Poliester DACRON (Polycyclohexylenedimethylene terephthalate PCT) (Du Pont) proizvodi se reakcijom polikondenzacije pomoću tereftalne kiseline (TPA) i etilen glikola. Tereftalna kiselina (TPA) je organski spoj, jedna od najvažnijih sirovina koja se koristi u proizvodnji polietilen tereftalata (PET), odnosno poliestera. Njegova kemijska formula je C8H6O4. Etilen glikol se dobiva oksidacijom etilena, zatim hidrolizom pomoću klorovodične kiseline (HCL), te na kraju alkalnom hidrolizom.
Proizvodnja ovog tipa poliestera dobiva se zagrijavanjem teraftalne kiseline (TPA) s viškom etilen glikola (oboje visokog prioriteta) u atmosferi dušika, u početku pri atmosferskom tlaku. Katalizator poput klorovodične kiseline (HCL) ubrzava reakciju. Dobiveni etilen glikol teraftalat niske molekularne mase se zatim zagrijava na 280 °C na 30 minuta pod atmosferskim tlakom, a zatim 10 sati u vakuumu. Višak etilen glikola se destilira. Ester se sada može polimerizirati i formirati proizvod visoke molekularne mase.
Važno: Između ta dva dominantna procesa proizvodnje poliestera, zbog veće čistoće reagirajućih kemikalija i manje štetnosti po okoliš, preferira se postupak dobivanja Terylena, uz upotrebu dimetil teraftalata (DMT), umjesto teraftalne kiseline (TPA).
U oba slučaja, dobiveni polimer PET je tvrda i poluprozirna, gotovo bijela tvar (neki je nazivaju smola) u obliku granula, koja se topi na 260-280 stupnjeva C i ima molekularnu težinu cca 8.000-10.000. Na tržištu je PET dostupan kao poluproizvod kemijskih industrija koje se bave proizvodnjom polietilen tereftalata (PET), odnosno kao sirovina koju kupuju proizvođači PET poliesterskih vlakana.
Ispredanje poliesterskih vlakana
Od tako dobivenog, tvrdog, bijelog polimera sada se mogu proizvoditi dugačka vlakna, tj. filamenti. PET polimer se dovodi u lijevak gdje se tali, a zatim se tako rastaljen ekstrudira (protiskuje kroz mlaznice) pod visokim tlakom i suši prolaskom kroz komore s vrućim zrakom. U ovoj se fazi nanose završne obrade vlakana, kao što su npr. maziva za bolji opip i mekoću vlakana (lubrikanti), zatim antistatička sredstva (jer je poliestersko vlakno zbog malog sadržaja vlage izrazito podložno statičkom elektricitetu, tj.iskrenju), kao i bojila kod nekih tehnika obojenja PET vlakana.

Takva sirova pređa se zatim namotava na cilindre i šalje na strojeve za razvlačenje, koji ju istežu na otprilike četiri puta veću duljinu od izvorne. Kod poliesterskih vlakana se izvodi postupak vrućeg izvlačenja, za razliku od hladnog izvlačenja kod poliamidnih (najlonskih) filamenata.
Za proizvodnju kratkih, rezanih vlakana (stapla), filamenti se prvo spajaju u debele snopove, koji se zatim razvlače kako bi se dobila ispravna čvrstoća vlakana te provlače kroz strojeve za teksturiranje (kovrčanje radi dobivanja voluminoznosti vlakana). Tako nakovrčana poliesterska pređa stabilizira se (zadržava joj se oblik) zagrijavanjem u pećnicama, a potom se reže na vlakna određene duljine i sprema za otpremu u predionice.

U današnjem blogu pokušala sam rasvijetliti ulogu i važnost poliestera i poliesterskih vlakana u našoj svakidašnjici, ali i osvijestiti opasnosti po okoliš i, što je najvažnije, po zdravlje ukupne populacije na planeti Zemlji.
Čeka nas dugi put traženja i implementacije zamjene za svemoguće poliestersko vlakno. Poliester je kralj… i kralj je (još uvijek) živ…
Hvala na čitanju!